Viktor Schauberger – čarobnjak voda

čet 12. kolovoz, 2010.

Viktor Schauberger – čovjek prirode koji je učio od prirode. Moto mu je bio „kapieren und kopieren“ ili jednostavno rečeno, kapiraj/shvati priorodu i kopiraj/preslikaj prirodu.

Schauberger nam daje sveobuhvatan i holistički pristup razumijevanju prirode. Njegove spoznaje su stvorile temelje onoga što se može nazvati 'znanost o prirodi'.

Osmislio je ekološki prihvatljivu tehnologiju i uređaje koji stvaraju implozivnu energiju kako bi oslobodio čovječanstvo robovanju destruktivnim izvorima energije.

Bio je iscjelitelj krajolika koji je razvio poljoprivredne metode za poboljšanje kvalitete tla i usjeva.

Viktor Schauberger (30. 06. 1885. – 25. 09. 1958.) rođen je u mjestu Holzschlag u Austriji, u obitelji s dugogodišnjom šumarskom tradicijom. Razvio je dar za točnost i intuitivno opažanje tako veliko da je mogao uočiti prirodne energije i druge pojave u prirodi koje su još uvijek nepriznate od ortodoksne znanosti. Završio je srednju šumarsku školu i usprkos protivljenju svog oca, nije otišao studirati poput svoje braće. Nakon povratka kući iz Prvog svjetskog rata u kojem je i ranjen, zaposlio se kao lugar u nedirnutoj šumi Gornje Austrije u službi tamošnjeg princa Adofla von Scahumburg-Lippea. Kao istinski zaljubljenik u prirodu, provodio bi u šumi puno vremena, razmišljajući i promatrajući prirodu i njena čuda.

"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmišljao kako je jabuka uopće došla gore." Viktor Schauberber
U ovom razdoblju, dok je radio kao lugar, razvio je vrlo duboke i radikalne teorije u vezi vode, a koje će kasnije biti i praktički potvrđene. Sate je provodio gledajući kako se voda vrtloži u struji, a po povratku kući trudio se nacrtati ono što je vidio. Svugdje je vidio iste obrasce, a na temelju tih crteža kasnije su nastali brojni od njegovih izuma.
Kako to da pastrva može plivati uzvodno, nasuprot struji vode koje bi je trebale odnijeti nizvodno?, pitao se Viktor i posvetio proučavanju čudesnih moći voda. Tako je i zaradio naziv Čarobnjak voda, što je zaista i bio. Od vode je učio kako živjeti u suživotu s prirodom.
Boraveći kraj planinskih potoka, promatrao je pastrvu u vodi. Netom prije nego što će skočiti uz vodopad, pastrva se počinje kružno gibati, a zatim u trenu uspravno pliva u visinu suprotno toku vode i završava u vodi ponad vodopada. Kako je to moguće, pitao se Viktor i osmislio zatim niz patenata utemeljenih na svojim opažanjima prirodnih fenomena, navodno čak i levitacijski stroj.

Jednom prigodom je kod planinskog jezera promatrao kako jastreb hvata lososa. Iako lososi ne plivaju blizu površine, jastreb gotovo ne bi niti smočio noge uhvativši lososa. Nekoliko dana je odlazio na skrovito mjesto u blizini jezera i promatrao. Jastreb je dolazio nad jezero svake večeri u isto doba dana, stao se spiralno uspinjati, i ispustivši svoj krik sjurio bi se prema jezeru, zaustavivši se tik nad površinom i odlazeći s lososom među svojim kanđama. Viktor je zatim promatrao losose. Kad bi se jastreb stao spiralno uspinjati, lososi su počeli oponašati njegov let i spiralno se uzdizati prema površini. Kad bi perajama dotaknuli površinu, jastreb se obrušio nazad prema jezeru i odletio s lososom.

Viktor Schauberger je mogao cijeli život ostati u šumi i sačuvati svoja saznanja samo za sebe, međutim, volio je i prirodu i čovjeka i htio podijeliti svoja saznanja sa svijetom kako bi i čovjek i priroda živjeli u harmoničnom skladu.

Schauberger je svoje izume izrađivao u obliku jajeta. Uočio je da je u prirodi sve jajolikog oblika. Zemljina orbita oko Sunca slijedi oblik jajeta. Kišne kapi i pupoljci cvijeća su također jajolikog oblika, baš kao i ptice i ribe. U slikanju se upravo oblik jajeta koristi kao temelj za crtanje ljudske glave. Odlažete li jaja u hladnjak s vrhom jajeta prema dolje, dulje će sačuvati svježinu. Život je rođen iz jajeta. Gdje god se pojavi u prirodi, oblik jajeta predstavlja zametak budućeg života, bilo da se radi o ptici, ribi ili nekom finom izvoru energije.

Postao je poznat i van granica Austrije nakon što je kao lugar osmislio sistem drvenih korita kojima su trupci prenošeni iz planina u nizine. I opet se poslužio svojim učenjem od prirode, „kapieren und kopieren“, te su njegovi kanali slijedili tok rijeke, vijugajući, a nisu se kretali ravno, najkraćim putem. Njegovi kanali su mogli prenositi i trupce bora i bukve koji bi potonuli na suncu, jer je od svog oca naučio da voda ima veću nosivost noću, a naročito za vrijeme punog mjeseca. Kad su kanali već bili gotovi, a njihovo predstavljanje zakazano za idući dan, trebalo je izvesti probno puštanje trupaca, ali nije sve išlo po planu. U zavojima bi trupci zapeli i ne bi išli dalje. Viktor je sjeo očajan kraj rijeke (u kanale je uložio i svoju imovinu i svoje ime), i tako uplašio zmiju koja se sunčala na stijeni na koju je sjeo i pobjegla u rijeku. Viktor je očaran promatrao gibanje zmije površinom rijeke i skočio na noge. Eureka! Dosjetio se i dao u kanale zakucati daščice koje su slijedile oblik gibanja zmije. Kad se idućeg dana okupila dvorska svita, kanal je pušten u pogon i trupci su se sjurili kroz vodu ne zastajući sve do odredišta. Tako su njegovi kanali i njihov tvorac postali slavni diljem Europe.

Međutim, Viktor Schauberger je bio jako razočaran kad je uz pomoć njegovih kanala došlo do devastacije šumskih područja jer je transport debala iz šuma putem njegovih kanala bio znatno olakšan.

Voda se kreće spiralno i najsnažnjije se okreće u svom središtu, stvarajući spiralni vrtlog koji melje čestice. Proučavajući vodu, Viktor Schauberger je ustanovio da njena snaga ovisi i o temperaturi. Ustanovio je da voda najgušća na 4 Celzijeva stupnja, malo iznad točke smrzavanja. Proučavajući podzemne vode utvrdio je da se zagrijavaju odozdo, a naizmjenično hlade i zagrijavaju odozgo. Shauberger je točku vode od 4 Celzijeva stupnja nazvao anomalnom točkom kod koje je sloj vode najgušći pa skuplja svu okolnu vodu. Vršeći ispitivanja planinskih izvora, Schauberger je utvrdio da je voda iz planinskih izvora na temperaturi od točno ili približno četiri Celzijeva stupnja. Voda na anomalnoj točki smatra se zrelom vodom koja ima najveći kapacitet nosivosti i zdrava je. Čak i najmanja odstupanja od ove temperature utječu na to da voda teče brže ili sporije.
Čaša obične destilirane vode uvlačit će u sebe sastojke iz tijela osobe koja ju je ispila. Poznato je da pijenje destilirane vode može štetiti jer izvlači minerale iz tijela. Onaj tko je pije, hrani piće. Čaša svježe izvorske vode, s druge strane, hrani onoga tko ju pije.
Još 1935. godine je osmislio i patentirao uređaj koji vodu genererira u zdravu, izvorsku, pitku vodu.

Pronašao je dva oblika kretanja u prirodi: prema van, šireći tok koji se koristi za slamanje, i spiralni prema unutra koji priroda koristi kako bi nešto izgradila i energizirala.

Schauberger je govorio da se rijeka mora regulirati iznutra, a ne izvana i bio je ožalošćen provedenom regulacijom toka Dunava i Rajne. Uobičajeno je da se obala rijeke učvršćuje kamenim nasipima, dok je Schauberger predlagao da se kamenje polaže u središte rijeke, što ne samo da se pokazalo učinkovitijim nego i jeftinijim načinom regulacije rijeka. Kameni blokovi se u rijeku poslažu u obliku dimnjaka jer na taj način privlače vodu s obale prema središtu riječnog korita. Tako se ne zadire u promjenu obalne strukture, već se omogućava sigurniji tok rijeke, ali i bolja kakvoća voda, te sigurnija oaza za riblji fond.

Smatrao je da je u prirodi sve povezano i da bez zdravih šuma nema niti zdrave vode. Zdravo šumsko tlo može pohraniti u sebi puno vode koja bi se inače pretvorila u razornu bujicu. Tlo koje je devastirano i raskrčeno toplije je od kiše koja pada pa ne može prihvatiti vodu zbog čega dolazi do poplava. Stoga je zastupao razumnu siječu šuma – žetvu zrelih stabala tako da izdanci mogu preuzeti njihovo mjesto i nastaviti kolektivitet šume jer šumski pokrov čuva tlo od pretjeranog zagrijavanja, dok kod krčenja šuma zemlja zbog rezanja svih stabala ostaje izravno izložena suncu što uzrokuje pregrijavanje tla. Ako obratite malo pozornosti, primjetit ćete da uz riječne obale koje nisu taknute ljudskom rukom sjenovit pokrov niče sam od sebe.
"Šuma je prebivalište vode i jednako tako prebivalište životnih procesa čija kvaliteta opada ako je narušen njezin organski razvitak." – Viktor Schauberger
Na žalost, Schaubergerovo vrijeme nije bilo zrelo za njegova otkrića, te je često nailazio na prepreke koje su mu postavljali znanstveni krugovi.

U drugom svjetskom ratu bio je prisiljen na suradnju s nacistima, pod nadzorom kojih je razvio svoje koncepcije dinamike vrtloga, a govori se da je pomoću tih načela izradio radne prototipove levitacijskih diskova, odnosno letećih tanjura.

Porazom Hitlera, ostaci njegova rada pali su djelomice u ruske, a djelomice u američke vojne ruke.
Tek je unuk Viktora Schaubergera, Jörg Schauberger, ponovo dobio na uvid dokumentaciju i prototip levitacijskog uređaja koje su Amerikanci zaplijenili na kraju drugog svjetskog rata. Međutim, ne zna se da li su sačuvani svi dijelovi levitacijskog uređaja, tako da u trenutnom stanju nije moguće njegovo levitiranje.
Nakon završetka rata okrenuo se poljoprivredi. Smatrao je da umjetno gnojivo dugoročno šteti zemlji kao i željezni plug koji oštećuje energetski pokrov zemlje. Zbog toga se podzemne vode povlače i ostavljaju za sobom suhu zemlju. Stoga je zagovarao primjenu bakrenog pluga i bakrenih alatki u obradi zemlje. Bakar stoga što sadrži minerale koji zadržavaju vodu. Osim toga, tamo gdje u zemlji ima bakrene rude, vegetacija buja. Za razliku od željeza bakar je stvrdnut prije hladnoćom nego toplinom, pa stoga nije magnetičan i ne remeti magnetizam tla. Godine 1947. bio je spreman provesti terenske pokuse. Iako nisu u cijelosti provedeni prema njegovim željama, u konačnici se ipak pokazalo da je prinos na zemljištu obrađivanom pobakrenim plugom veći, biljke su bile veće i zdravije, a bilo je i mnogo manje štetočina nego na zemljištu obrađivanom željeznim plugom. Izvanredan pobakreni plug postao je poznat kao „zlatni plug“.

Međutim, kada je htio krenuti u serijsku proizvodnju, pokazalo se da je većina ljudi zadovoljna statusom quo. Seljaci su u proizvodnji pomoću „zlatnog pluga“ vidjeli opasnost od pojeftinjenja namirnica i smanjenja zarade, pa je uvođenje pobakrenog pluga u poljoprivredu propalo. Konačan udarac Viktorovim nastojanjima došao je kad je odbio potplatiti jednu službenu osobu koja je tražila naknadu za promoviranje pobakrenog pluga, nakon čega mu je postalo teško uopće doći do bakrene rude za daljnja istraživanja.

Zagovarao je primjenu drvenih cijevi umjesto željeznih u vodoprivredi jer željezo s vremenom korodira i truje vodu koja tim cijevima prolazi. Drvo ima neutralan električni naboj i dobar je električni izolator. Ako se drži izvan dodira sa svjetlom, ne oštećuje se. Svako zdravo drvo predstavlja dokaz da voda zadržava svoju kakvoću dok teče kroz deblo. Na žalost, Bečka vodna uprava nije prihvatila njegov patent.

Schauberger je radio i na konceptu električne energije na bazi vode, preko vrtložnog djelovanja. U travnju 1958. godine Viktor Schauberger i njegov sin Walter odlaze u Texas, SAD, na poziv i uvjeravanje da će im biti omogućen daljnji razvoj i primjena njegove implozivne energetske tehnologije. Međutim, tamo su ga ispitivali i pod prisilom državne tajne zadržali sve njegove spise i tamo razvijene prototipove, a morao je potpisati i pravni dokument, "obećanje" da neće dalje promovirati svoju tehnologiju, te da se odriče svih svojih bivših, sadašnjih i budućih patenata - a sve to kako bi se uopće smio vratiti kući u Austriju. Pet dana nakon povratka u Austriju (25. rujna 1958.) je umro.

Njegov sin Walter, a zatim i Walterov sin, a Viktorov unuk Jörg, nastavili su približavati njegovo dijelo znanstvenim krugovima. Njihovim neumornim nastojanjima pomireni su neshvaćeni genije Viktor Schauberger i znanstveni krugovi.

U današnje doba sve se više ispituju zamisli Viktora Schaubergera, a mnoge su uspješno zaživjele i u praksi, poput: bakrenih alatki, pročistača voda, regulacija potoka i rijeka iznutra i brojni drugi. Pekari koji koriste pročistač voda ustanovili su da se tijesto lakše obrađuje i dulje ostaje otporno na plijesan. Razni pretvarači voda temeljeni na Schaubergerovim zamislima koristili su se još 30-tih godina prošlog stoljeća u ljekovite svrhe, olakšavajući napetost u ramenima i leđima.
Posthumna je to nagrada ovom neshvaćenom čovjeku prirode.
Više o Viktoru Schaubergeru i njegovim djelima možete pročitati u knjizi „Viktor Schauberger – Život u učenju od prirode“, autorice Jane Cobbald, ili saznati na stranici www.pks.or.at, gdje možete vidjeti i alatke od bakra koje se mogu naručiti na stranici: www.kupferspuren.at


Pošalji prijatelju    |    pročitano ( 11538 )

<< Natrag