Tao

pet 08. listopad, 2010.

U drevnoj Kini, čuvar carske knjižnice, Lao Tze, bio je poznat po svojoj mudrosti. Postavši svjestan rastuće korumpiranosti vlade, odluči otići na selo. Krenuvši, čuvar gradskih vrata zamoli ga da zapiše bit svojeg razumijevanja života za dobrobit budućih generacija. Lao Tze je napisao Tao Te Ching, otišao i više se nikad nije čulo za njega.

Tao Te Ching (također zvan "Tao", "Dao" ili "Dao De Jing"), napisan od strane Lao Tzea, jedna je od najutjecajnijih knjiga u povijesti. Izvor je poznatih kineskih izreka, kao što su "Oni koji znaju ne govore, a oni koji govore ne znaju" i "Čak i putovanje od 1.000 milja počinje jednim korakom".

Mnogi povjesničari vjeruju da je utemeljitelj taoizma Lao Tze (604. – 531. prije Krista), čiji se život preklapao sa životom Konfucija (551. – 479. prije Krista). Međutim, drugi povjesničari smatraju da je Lao Tze sinteza brojnih povijesnih ličnosti, dok neki smatraju da se radi o mitskom liku.

Lao Tze je bio u potrazi za načinom kojim bi se izbjegla stalna feudalna ratovanja i drugi konflikti koji su remetili društvo tijekom njegovog života. Rezultat je njegova knjiga: Tao-te-Ching.

Sam pojam Tao stariji je od filozofa Lao-Tzea.

Tao se može grubo prevesti kao put, ili način. U osnovi se ne može opisati. Treba se doživjeti. Odnosi se na "moć koja obavija, okružuje i prolazi kroz sve stvari, žive i nežive. Tao regulira prirodne procese i hrani ravnotežu u svemiru. Utjelovljuje harmoniju suprotnosti (tj. ne bi bilo ljubavi da nema mržnje, svjetla bez tame, ni muškog bez ženskog spola)."

Taoizam je nastao kao spoj psihologije i filozofije, ali je evoluirao u vjeru 440. godine prije Krista kada je usvojen kao državna religija u Kini. U to vrijeme Lao-Tze postaje popularno slavljen kao božanstvo. Taoizam, uz budizam i konfucijanizam, postaje jedna od tri velike religije u Kini. Završetkom vladavine Ch'ing dinastije 1911. godine, prestaje državna potpora taoizmu. Veliki dio taoističke baštine uništen je tijekom sljedećeg razdoblja. Nakon komunističke pobjede 1949., jako su ograničene vjerske slobode. Nova vlada tjera redovnike na fizički rad, zapljenjuje hramove i pljačka blago. Do 1960. godine od nekoliko milijuna redovnika ostalo ih manje od 50.000. Tijekom kulturne revolucije u Kini od 1966. do 1976. uništen je veći dio preostale taoističke baštine. Dio vjerske tolerancije vraćen je tek nakon 1982. godine.

Značenja Taoa su: put, metoda, princip, prirodna snaga ili životna snaga, zakoniti prirodni procesi, ideja svijeta, uzrok svih pojava, ono što je pravo, ono što je dobro, moralni svjetski poredak.

Tao se često upotrebljava u filozofskom kontekstu da bi označio temeljnu ili pravu prirodu svijeta.

U taoizmu, Tao prethodi svemiru i obuhvaća ga. Niti Tao niti njegovi principi ne mogu se primjereno izraziti riječima. Iako se Tao ne može izraziti, taoizam drži da se može spoznati, te da se mogu slijediti njegovi principi. Mnogi taoistički zapisi usredotočuju se na vrijednost slijeđenja Taoa – zvanog Te (vrlina) – te krajnje beskorisnosti pokušavanja razumijevanja ili kontroliranja Taoa. To se često izražava jin i jangom, kod kojih svaka akcija stvara kontra-akciju kao prirodno, neizbježno kretanje unutar manifestiranja Taoa.

Taoistički koncepti, vjerovanje i praksa:

  • Tao je prvi uzrok svemira. To je sila koja teče kroz sav život.
  • "Tao sve okružuje i stoga svatko mora slušati kako bi pronašao prosvjetljenje."
  • Cilj svakog sljedbenika Taoa je da se uskladi sa Taom.
  • Vrijeme je cikličko, a ne linearno kao što se smatra na zapadu.
  • Taoisti snažno promiču zdravlje i vitalnost.
  • Pet glavnih organa i otvora na tijelu odgovaraju pet dijelova neba: voda, vatra, drvo, metal i zemlja.
  • Svaka osoba mora njegovati Ch'i (zrak, dah) koji joj je dan.
  • Razvoj vrline je jedan od glavnih zadataka. Tri dragulja treba tražiti u suosjećanju, umjerenosti i skromnosti.
  • Taoisti slijede put "wu wei," koji pušta prirodi da ide svojim tokom. Na primjer, treba dopustiti rijeci da neometano teče prema moru; ne podizati branu koja bi utjecala na njen prirodni tok.
  • Treba planirati unaprijed i dobro promisliti o djelovanju prije samog djelovanja.

Simbol jin - jang

Ovo je poznati taoistički simbol. "Predstavlja ravnotežu suprotnosti u svemiru. Kada su jednako prisutni, sve je mirno. Kada jedan prevaguje nad drugim, dolazi do konfuzije i rasula." Jedan izvor objašnjava da je ovaj simbol izveden iz astronomskih promatranja koja su bilježila sjenu sunca tijekom godine dana. Dva uvijajuća oblika unutar simbola daju dojam promjene – što je jedina konstanta u svemiru. Druga tradicija navodi da Jin (tamna strana) predstavalja dah koji je formirao zemlju. Jang (svjetla strana) simbolizira dah koji je formirao nebesa.

Jedan izvor navodi: "Tradicionalni pogled na 'jin' je da predstavlja ženske aspekte: mekoću, mir, introspekciju, i iscjeljivanje... a "jang" muške aspekte: tvrdoću, vrućinu, energičnost, kretanje i ponekad agresivnost. Još jedan pogled kaže da 'jin' predstavlja noć, a 'jang' dan.

Drugi izvor nudi drugačiju definiciju: uobičajena zabluda na zapadu je da je "...jin mekan i pasivan, a jang tvrd i energičan. U stvarnosti je jang mekan, a jin tvrd, i to je stoga što je jang energičan, a jin pasivan. Jin je poput stijene, a jang je poput vode ili zraka, kamen je težak i tvrd, a zrak je mekan i energičan."

Međutim, budući da ništa u prirodi nije isključivo bijelo ili isključivo crno, simbol uključuje malu crnu točku u bijelom dijelu, te bijelu točku u crnom dijelu.

U konačnici, 'jin' i 'jang' mogu simbolizirati bilo koje dvije polarizirane sile u prirodi. Taoisti vjeruju da se ljudi često miješaju u prirodu i na taj način poremećuju ravnotežu jina i janga.



Pošalji prijatelju    |    pročitano ( 1183 )

<< Natrag